Pet godina Zabavne ljetne baze

Ovaj mali veliki jubilej podsjeća nas na sve krezube osmjehe, jutarnje suzice nakon rastanka s mamom, cike na trampulinu, vriske na ljuljački i stolnom nogometu, ponovo vraća slike svih veselih i zaigranih dana koja su porečka i djeca iz nekih drugih sredina provela s nama. Rasli smo zajedno – jučerašnja djeca danas su volonteri, jučerašnji volonteri sad su već voditelji. Zabavna ljetna baza raste prirodno, povezuje djecu, mlade i odrasle ljude koji ovdje ne mijenjaju uloge, nego urastaju u njih.

Dječji ljetni kamp Društva Naša djeca Poreč bio je prvi veliki program obnovljenog DND-a 1996. godine i odgovorio je na izuzetno važnu potrebu u našoj zajednici – kvalitetno zbrinuo djecu u ljetnim mjesecima kada roditelji rade i ne mogu im posvetiti vremena koliko bi trebalo, a pogotovo nemaju vremena s djecom ljeti na more. DND je program Ljetnog kampa na Gradskom kupalištu provodio u partnerstvu s Gradom Porečom, koji je sponzorirao dio cijene sve do 2010. godine, kada ga je Grad preuzeo od DND-a i povjerio privatnoj tvrtki. Niz lijepih uspomena ostalo je iz toga razdoblja, ali i moćna grupica tadašnje djece koja su narasla u odgovorne mlade ljude spremne na agažman u DND-u.

U suradnji s tim mladim ljudima 2012. godine DND je pokrenuo Zabavnu ljetnu bazu u prostoru bivšeg remonta u uvali Peškera. Kamp je osmišljen kao kombinacija sportskih, kreativnih i edukativnih sadržaja koji su osmišljeni tako da djeci prvenstveno pruže zabavu i veselje u ljetnim mjesecima. U pet godina kroz kamp je prošlo više od 1300 djece. Neki od njih provodili su s nama čitava ljeta, bili u Zabavnoj ljetnoj bazi sve četiri smjene. Ispočetka je takve djece bilo manje, kasnije sve više, a dobar dio djece roditelji upisuju u dvije smjene. Svako ljeto o djeci brine između 6 i 9 voditelja i između tri i četiri volontera/ke po grupi i po smjeni. Niz Porečana volonterski prenose na djecu kroz radionice neka specifična znanja i vještine, imamo dugu listu sponzora i donatora. Ali, krenimo redom, od 2012. godine.

U prvoj Zabavnoj ljetnoj bazi imali smo u tri smjene 218 djece za koje smo organizirali obuku neplivača, školu plivanja, sportske i druge igre, a u kreativnom dijelu likovnu, plesnu, dramsku, tehničku i break dance radionicu. O djeci su brinuli: Adila Bidžos, Elisabeth Wertheim, Ivana Domazet i Valentin Gašparini, a pomagali su im volonteri/ke.

Likovnu radionicu su volonterski vodile na smjenu Aleksandra Vinkerlić i Ester Diklić,
Marjana Jurković Gulić muzičku radionicu,
Damir Deković iz Materada centra zabavljao se s djecom provjeravajući, usput, kakvo držanje djeca imaju i poučio ih kako vježbati za zdravlje kralježnice.

U program se uključio niz pojedinaca i čitavih klubova:
Iurri Kuznjecov podučavao je mačevanje,
Leonard Komšić iz KBK King kick boxing,
Jedriličarski klub ponudio je uvod u jedrenje,
Penjački klub Picugi penjanje na umjetnoj stijeni,
Gradsko društvo Crvenog križa Poreč učilo je djecu kako biti sigurni na moru.

Te prve godine dobili smo niz donacija koje su omogućile kreativni rad:
Darko Tepšić dao nam je lopte za plažu, tube za pomoć neplivačima i vodene štrcaljke
Loredana Musizza iz Lorymasks poklonila nam je prave venecijanske maske za ukrašavanje
Obitelj Ružić i Sonja Legović Šabić donirale su uredski materijal
OŠ Poreč posudila nam je sintisajzer za muzičku radionicu
Obitelji Šain/Žužić i Lovreković donirali su niz igračaka i društvenih igara
Marko Šuško poklonio je šator koji je služio kao baza najstarijoj djeci u kampu.

Niz obrtnika, tvrtki i pojedinaca posebnim cijenama, posebnim tretmanom i pogodnostima pomogli su da novac ušteđen na jednoj strani možemo angažirati na dodatne sadržaje za djecu. Ti sponzori bili su:

Šaškin i Opačak – Ski Lift
Vladimir Levak – vlakić Vitaleva
Dječja knjižnica – radionice
Forex – brod za Zelenu lagunu
Zavičajni muzej Poreč – radionice
Glass boat – upoznavanje porečkog pomorja
Kristina Poropat – dizajn plakata kampa
Ivo Puniš, Maresoft – osposobljavanje kompjutera
Silvio Legović, Jama Baredine – razgledavanje jame
Tomo Ljuština iz Ljuština d.o.o. – prijevoz autobusima
obitelj Kalčić – ulaz u Aquarium
Gumeni grad Pical
Aquapark Pical
Aquapark Zelena laguna
Sun art – daske za plivanje
Hotel Zagreb – topli obrok

Velika većina ovih volontera, donatora i sponzora ostala je vjerna Zabavnoj ljetnoj bazi kroz svih pet godina postojanja kampa. Broj uključenih osoba, obrta i tvrtki u međuvremenu je narastao.

U pripremi prostora starog remonta i provođenju programa kampa volonteri su poklonili 1903 radnih sati.

Godine 2013. broj djece u kampu narastao je za više od stotinu. Imali smo četiri smjene i ukupno 345 upisane djece o kojima je brinulo 9 voditelja/ica: Jovica Gostojić, Elisabeth Wertheim, Adila Bidžos, Tanita Perčić, Goran Poropat, Vjera Orbanić, Valentin Gašparini, Valentina Debelić i Igor Ostojić; četiri asistentice: Mia Matasović, Lejla i Hana Hasanagić, Ana Marković. Prvi puta imali smo sedam vršnjaka/vršnjakinja volontera koji su djeci prenosili svoja znanja i vještine: Marina Žužić, Anthea Sabatti, Livio Žužić, Leonarda Lovreković, Laura Demarki, Tea Ritoša, Anđela Antičević i Kristina Dušek.
Osim radionica koje smo imali prve godine, uveli smo eko radionicu, radionicu dječjih prava i filmsku, djeca su učila žonglirati s dijablom i lopticama, a volonterski nam je radionicu plivanja vodila Petra Tripar. U program smo uveli upoznavanje sa streličarskim sportom u suradnji sa Streličarskim klubom Rijeka i našim sugrađaninom, streličarom Fredijem Stojnićem, koji od tada redovito dolazi raditi s djecom u svakoj smjeni, a u međuvremenu je odgojio i prvu grupu malih streličara koji su već postigli zapažene rezultate na međužupanijskom natjecanju u Rijeci. Košarkaški klub Istra od 2013. godine za svaki kamp nam posudi koš prilagodljive visine, a kada stignu dolaze i održati sat osnova košarke. U gostima nam je bio barba Drago Orlić s pričama o štrigama i štrigunima i radionicom glagoljice, a Sniježana Matejčić održala je radionicu o dječjim pravima.

I druga godina Zabavne ljetne baze prošla je bez financijske potpore Grada Poreča, ali zato s velikom potporom i povjerenjem roditelja koje smo mogli iščitati iz njihovih odgovora u anketnim upitnicima nakon svake smjene. Uveli smo anketiranje roditelja i djece, kako bismo dobili povratne informacije koje su nam važne u pripremi svakog novog kampa.

U 2014. godini postali smo „međunarodni kamp“. Naime, uz porečku i djecu iz okolnih mjesta imali smo, među 329 kampista djece iz različitih istarskih gradova, Rijeke, ali iz inozemstva (Italija, Nizozemska). Tim voditelja/ica činili su Beti Wertheim, Tanita Perčić, Goran Poropat, Mia Matasović, Vjera Orbanić, Valentin Gašparini, Adila Bidžos, Ana Marković, Valentina Debelić, Igor Ostojić, Anthea Sabatti, Marina Dadić uz asistente Doru i Marina Katana Matić. Volonterski tim činili su Daniela i Sanja Aničić, Gaia Ritoša, Chiara Sirotić Evita Sain, Larisa Glavina, Kristina Radovan.

Te smo godine ponudili djeci još noviteta: Marino Banko uveo ih je u svijet filatelije, Rudi Poropat govorio im je o školjkama našeg podmorja i učio kako slagati mozaik-kolaž, a Goran Prodan otkrio im je tajnovitu Morseovou abecedu i naučio ih izraditi narukvice s vlastitim imenom ispisanim točkama i crticama.

Besplatni odlazak u Dino park, posjet otoku Sv. Nikola, posebni popust u Istralandiji, kino projekcija crtića po posebnoj cijeni – to su bili glavni noviteti ove sezone. Lista donatora proširena je Uslugom d.o.o. koja nam je pomagala održavanje dvorište.

U redovitu ponudu veselja uvrštene su lubenice – roditelji su počeli donositi lubenice za koje djeca kažu da su najbolje na svijetu kad ih jedu u kampu.

Ove smo godine prvi puta dobili 50.000 kuna potpore od Grada, a Općina Sveti Lovreč sponzorirala je cijenu smještaja za djecu sa svog područja. Isti iznos potpore Grad i dalje isplaćuje za Zabavnu ljetnu bazu, što smanjuje cijenu boravka u kampu za djecu s područja Poreča.

U četvrtu godinu Zabavna ljetna baza ušla je proširena dvjema smjenama plesnog kampa za djecu koja od ranije plešu. Bio je to odgovor na potrebu koju su iskazale veće djevojčice iz plesnih skupina DND-a. Imali smo rekordnih 359 upisanih, od kojih 48 u plesnom kampu. Ivana i Beti vodile su plesni kamp, a grupe u bazi bile su u iskusnim rukama Adile Bidžos, Miše Milinkovića, Igora Ostojića, Klaudije Ilinčić, Roberta Habeka, Tanite Perčić, Magdalene Vrbanus, Jovice Gostojića, Ane Marković i Elite Vidnjević. Njima su pomagale volonterke: Chiara, Evita, Elena, Larisa Matišić Janković, Larissa Glavina, Katarina, Leonarda i Matea.

Zahvaljujući potpori Zaklade za poticanje partnerstva i razvoj civilnog društva uredili smo jednu prostoriju u remontu u koji smo na dva ljetna mjeseca preselili ured, što se pokazalo višestruko korisnim. Zahvaljujući Institucionalnoj potpori Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva u DND-u je zaposlena još jedna osoba, jednu smo dobili temeljem programa državne potpore za usavršavanje bez zasnivanja radnog odnosa, pa se koordinatorica Zabavne ljetne baze mogla prvenstveno koncentirati na zadaće u kampu. Osim toga, roditelji su putem Facebook stranice svakodnevno slikom i rječju mogli pratiti što djeca rade.

Te su godine djeca uz sve sportove u ponudi u bazi i izvan nje imali prilike iskušali veslanje, a dvije mlađe grupe slali smo u svakoj smjeni u posjet vatrogascima, koji su, ovisno o drugim obavezama, znali djeci priuštiti pravu predstavu. Suradnja s Vatrogasnom postrojbom se nastavlja.

Peta godina Zabavne ljetne baze okupila je ukupno 356 djece u četiri smjene redovnog i tri smjene plesnog kampa. O djeci u redovnom kampu brinuli su voditelji/ce: Mišo Milinković; Mikela Matić, Bojana Vidović, Goran Poropat, Tanita Perčić i Robert Habek. Pomagale su im volonteri/ke Chiara Sirotić, Evita Sain, Larissa Glavina i Luka Mateo Menkhroff. Plesni kamp su vodile Ivana Domazet i Elisabeth Wertheim uz pomoć volonterki Jane Bažon i Lucije Korlević. Radionicu hip hopa u dvije smjene plesnog kampa vodila je volonterski Leonarda Lovreković.

Petu godinu za redom sponzori, donatori i volonteri ne odustaju, dapače, ulaze u svaku novu sezonu s jednakom voljom osigurati djeci ljeto kakvo su zaslužili: bezbrižno, puno zabave, druženja, zajedničkih izleta, rađanja prijateljstava, usvajanja novih znanja i vještina pod kapom Društva Naša djeca Poreč, kojemu je jedini cilj dobrobit djece. Uz podršku ovih ljudi i tvrtki kamp je postao mjesto na kojem se odrasta u jedinstvenoj atmosferi i uz stručni nadzor i poduku. Dječja su ljeta ovdje ispunjena veseljem, zabavom, a prije svega morem. Znanja i vještine koje djeca ponesu iz kampa stečena su kroz igru, naučena bez napora, nerijetko u kreativnom procesu, a ne bojimo se pogrešaka, jer uvijek možemo probati ponovno. Djeca to iskustvo intuitivno žele prenijeti roditeljima, pa se nerijetko događa da kad mame i tate dođu po njih u 16 sati, djeca žele još malo igre u koju će uključiti i roditelje. Barem kao promatrače.

Puno je velikih i malih doprinijelo razvoju, rastu i ugledu kampa među djecom i njihovim roditeljima, ali jedno ime moramo posebno istaknuti, jer bez njega kamp ne bi bio ovako zabavan i veseo. To je Barba Jovica, ime, zapravo zaziv koji se najčešće čuje u Zabavnoj ljetnoj bazi, a i na moru. Radi sve što veseli djecu – ljulja djecu, reže lubenice, uči djecu plivati, ponašati se pristojno i prijateljski, zabavljati se. Poznato je i da izvodi mađioničarske trikove – proizvodi toplu kišu, pogađa karte izvučene iz špila i slična čudesa. Barba Jovica je dobri duh Zabavne ljetne baze.

Veselimo se i zakazujemo susret u 6. Zabavnoj ljetnoj bazi.

IGROKAZ GRUPE „DUPINI“ s Klaudijem i Robijem iz 2015.

Jednog lijepog jutra Mišić je poželio nešto pojesti. Bilo je jako vruće i mišić je razmišljao što bi mogao jesti. Sjetio se da bi mu prijao sladoled.

MIŠ: Mmmm, kako sam gladan, Jako mi je vruće. Idem odšetati po sladoled.
Putem je sreo Žabu pokraj bare.

ŽABA: Mišu, kamo si se uputio?
MIŠ: Krenuo sam po sleadoled. Želiš ići samnom?
ŽABA: Naravno da idem. I meni je toplo i gladna sam.
Miš i Žaba krenu dalje i sretnu Ježića.

ŽABA: Kako se zoveš? Tko si ti?
JEŽIĆ: Ja sam Ježić Ješko i jako, jako mi je vruće, jer sam puno šetao tražeći prijatelje za igru skrivača.
MIŠ: Evo mi upravo idemo po sladoled. Ako želiš, možeš ići s nama.
JEŽIĆ: A gdje je taj sladoled?
ŽABA: Iza sedam polja, iza četiri sela i tri brežuljka, nalazi se iza zadnjeg hrasta.
JEŽIĆ: Idem s vama. Tamo mi žive nono i nona. Usput ću im pomoći, jer su jako stari.
Ježić, Žaba i Miš nastave putem prema sladoledu i sretnu Psa.

PAS: Vau, vau!! Upomoć. Ozlijedio sam se. Šapa mi je ranjena. Ne mogu hodati.
JEŽIĆ: Ja ću ti pomoćo. Bodljama ću ti izvaditi trn.
ŽABA: Ne, ne. Još će ga više boljeti. Svojim ću tu ljepljivim prstima izvaditi trn.
JEŽ: Ne, ne, ne. Ni to nije dobra ideja. Idemo kod mojih nonića. Tamo će te moj nono izliječiti. On je bio doktor.
Jež, Miš i Žaba zamotali su psu šapu lišćem i krenuli polako dalje. Odjednom počne jaka kiša i oluja.

MIŠ: Brzooo. Moramo naći sklonište.
ŽABA: Pogledaj, tamo preko brežuljka je neka jazbina. Požurimoooo.
Životinje trče, a nevrijeme je sve jače. Konačno ulaze u jazbinu.

PAS: Pogledajte, tamo je neko svjetlo. Idemo bliže pogledati o čemu se radi.
Dolaze do upaljene svijeće pokraj koje gospođa Mišica sjeda za stol i časti se sladoledom.

MIŠICA: Kamo ste vi krenuli po ovakvom vremenu?
MIŠ: Krenuli smo po sladoled, ali odjednom nas je snašlo nevrijeme.
JEŽIĆ: Po putu smo našli psa koji treba pomoć. Htjeli smo ga odvesti mom noniću, ali nevrijeme je prejkako. Ne možemo nastaviti put.
PAS: Molim te, možeš li mi ti pomoći? Treba izvaditi trn iz moje šape.
MIŠICA: Mogu, ali moram pronaći neki lijek koji će pomoći da trn lakše izađe van.
Od sladoleda i malo limuna Mišica napravi čarobni lijek, polije malo po šapi i trn za čas izađe van.

PAS: Hvala ti, puno ti hvala. Sada me više ne boli.
Životinje se okupe oko stola i pojedu zajedno sladoled.

MIŠ: Onu vrućinu nije rashladila ova iznenadna oluja, nego i odličan sladoled. A najljepše od svega je to što smo se sprijateljili.