TITLE

DESCRIPTION

Sjećanje na protekla dva desetljeća s djecom i za djecu

Iza nas je prvih 20 godina. Pogled nam je usmjeren u budućnost, na djecu čiji će smjeh tek odzvanjati našim prostorom, ali okrugli rođendan uvijek je dobra prilika na prisjećanje. Učinili smo to u kazalištu ispunjenom djecom i roditeljima, sponzorima/cama, volonterima/kama, članovima/članicama, Predsjednica Sonja Kotur Lovreković vodila nas je kroz uspomene na prijateljstva, događaje i ozračje u kojem su odrastali sada već odrasli ljudi, od kojih neki pomažu stvaranje uvjeta za sretno i ispunjeno djetinjstvo novih generacija djece. Uspomene su navirale potaknute riječima i fotografijama koje su se nizale na projekcijskom platnu.
Tihana Mikulčić prisjetila se kako je obnovljen porečki DND: „Radila sam u Crvenom križu 1994. godine, često sa Sanjom Škorić iz Opatije, koja me jednom prilikom pitala što se dogodilo s DND-om Poreč, koji je prije rata s djecom radio izvrsne projekte. Nisam znala što se dogodilo, ali me to potaklo da se raspitam i da pokušamo obnoviti rad. U gradskom odjelu za društvene djelatnosti naišla sam na izvrstan odjek. Tadašnji pročelnik Marino Sedmak i njegova suradnica Sonja Vojinović odmah su prihvatili ideju obnove rada, a rekli su da znaju i pravu osobu za predsjednicu, koja je nedugo prije toga potakla osnivanje male limene glazbe Porečki delfini. Bila je to Snježana Lehman. Udruga je ponovno osnovana 1996. godine. “ Tihana dans radi u gradskom odjelu za društvene djelatnosti, ali je dugi niz godina bila volonterska tajnica DND Poreč.
Prvi program proveden 1997. godine bio je cvjetni korzo u povodu Dana oslobođenja Poreča, a te je godine ostvarena ideja ljetnog kampa, koji je trebao ispuniti vrijeme djece dok su roditelji angažirani u turizmu. Koncepciju ljetnog kampa prepoznale su i udruge u drugim gradovima na istarkom priobalju, a DND Poreč ga svake godine organizira za nekoliko stotina djece u četiri smjene po dva tjedna.
Niz godina je sve programe s djecom financirao Grad, a ostvarivani su zahvaljujući volonterskom radu u organizaciji (predsjendica, tajnica i izvršni odbor DND-a) i provedbi (voditelji/ce radionica i programa) te izdašnim sponzorstvima, od kojih mnoga traju do današnjih dana. Najznačajniji program DND-a su cjelogodišnje kreativne radionice za djecu u njihovom slobodnom vremenu – od likovne, preko dramske, plesnih, malog majstora, filmske, žonglerske, dječjeg foruma – od kojih većina u različitim inačicama traje do danas. A kroz dva desetljeća u DND-u Poreč stvoren je i sasvim osebujan kontinuitet – djeca koja uče zabavljajući se u radionicama danas, sutra svoje znanje i vještine prenose na mlađe. Pokazano je to i na svečanosti kroz tri video sjećanja mladih ljudi: Sheri koja studira glumu u Italiji, Mia koja radi kao istraživačica na Pravnom fakultetu u Amsterdamu, Gogo koji je trenutno u Valenciji, a hrabro kroči zvjezdanim nebom domaće estrade, te pisane poruke Vjere, koja živi u Londonu i radi kao performerica. Ispričali su koliko im DND znači, na koji način su im radionice pomogle da postanu ljudi kakvi jesu i koliko prijateljstava ih veže s djecom iz onog vremena. Svoje uspomene neposredno su na pozornici podijelili Valentin Gašparini i Ema Prodan – u dramskoj radionici koju je vodila profesorica Ema Dojčinović gradili su svoje karaktere, potvrđivali svoje mlade osobnosti, stjecali samopouzdanje i gradili prijateljstvo za čitav život. Valentin danas vodi dramsku radionicu DND-a, čiji su članovi Leonarda i Loren simpatično i samouvjereno vodili kroz prvi dio svečanosti. Ema volontira kad god ustreba.
DND je za svoj rad dobio 2006. godine Povelju „30. april“, a godinu dana kasnije volonterskoj predsjenici Snježani Lehman dodijeljena je Nagrada „Sveti Mauro“. Nakon dva desetljeća rada udruga se može pohvaliti s dva dječja filma proizašla iz filmske radionice – o Zabavnoj ljetnoj bazi i „Popravni rok“. Osim toga, tiskane su dvije slikovnice (Djed Mraz u Poreču i Poznati Porečani kad su bili mali) koje je napisala Ivona Orlić, a oslikama Marina Đelalija i koje su njihov poklon DND-u i porečkim mališanima te šest kazališnih predstava koje je za DND napisala Ivana Domazet.
DND se silom prilika morao prilagoditi novim uvjetima rada udruga – dio poslova je profesionaliziran, kako bi se uz rad s djecom mogli baviti i vođenjem udruge, odnosno pripremanjem projekata na natječaje za financiranje. Trenutno je u DND-u stroje zaposlenih i jedna osoba na usavršavanju bez zasnivanja radnog odnosa, a udruga koristi trogodišnju institucionalnu potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Trenutno provode projekte čije je financiranje odobreno na javnim natječajima Grada Poreča, Općine Tar-Vabriga, Zaklade za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva, Ministarstva socijalne politike i mladih, a rade s djecom od vrtičke, osnovnoškolske i srednjoškolske dobi.
U 20-oj godini života DND Poreč novim idejama razvija programe za rad s djecom kako bi im ponudio mjesto za bezbrižnu igru i klreativno, zdravo odrastanje. Svečanost u kazalištu okrunili smo zahvalama za više od 100 osoba, tvrtki, udruga i ustanova, kao i osnivačicam i osnivačima te sadašnjim članicama Upravnog odbora.
A obljetnica je začinjena izložbom starih igračaka iz fundusa Saveza DND-a Hrvatske, Etnografskog muzeja Istre i građana Poreča, te dječjih crteža na temu najdraže igračke. Otvorila ju je osmogodišnja Chiara Macinić, koja je prošla kroz likovnu radionicu DND-a. U tjedan dana, koliko je izložba bila otvorena, družili smo se s velikim i malim sugrađanima kojima je bilo zanimljivo vidjeti čime su se djeca, ali i neki poznati Porečani nekoć igrali.
Priredili smo i javnu tribinu o važnosti dječje igre u odrastanju, pozvali stručnjakinje da o tome govore. Saznali smo: igra nam je upisana u gene; ne igrati se nije opcija; svatko nađe kanal do igre; važno je igrati se do kraja života, jer se igrajući učimo; najbolji način igre s djecom je spustiti se na njihovu razinu u igri; djeci u igri trebaju i granice, čije je postavljanje prava umjetnost, jer im granice daju osjećaj sigurnosti i strukture.
Sve ove teze izrekle su i obrazložile Alenka Krivičić Jedreičić, Gestalt terapeutkinja i specijalizantica kliničke psihologije, Sanja Subotić, diplomirana psihologinja i prof. sociologije, voditeljica integrativne dječje terapije igrom i Mirjana Margetić, viša muzejska pedagoginja iz Etnografskog muzeja Istre- Museo etnografico dell Istria. Bilo je to na javnoj tribini o važnosti igre u odrastanju, koju je u teatrinu Zajednice Talijana Poreč organizirao DND Poreč u povodu 20 godina svoga rada. Razgovor je zanimljivo i stručno moderirala Ivona Orlić, profesorica pedagogije, dr. sc. etnologije, a već na početku je pozvala sugrađane koji su se odazvali na triubinu da sudjeluju u razgovoru. U publici su većinom bili psiholozi/psihologinje, odgajateljice/odgajatelji, neki od njih privatno i roditelji.
Okupljeni su mogli čuti komentare na stare načine igre, odnosno što je dijete kroz koju igru moglo naučiti, ali i činjenicu da su se vrste igre i načini igranja u posljednja dva naraštaja bitno promijenila: dok su naši nonići za igru koristili igračke koje su sami izrađivali, a njihova igra se odvijala u prirodi i u doticaju s drugom djecom i stanovnicima naselja, danas djeca nemaju prirodni doticaj sa susjedstvom, pa im to roditelji/odrasli moraju omogućiti, jer potičući djecu na igru stimuliramo njihov emotivni, duhovni i fizički razvoj. Dobra je potvrda ove teze činjenica da djeca navikla učiti kroz igru puno lakše postižu dobar uspjeh u školi od djece koja puno znaju, ali ne znaju kako upotrijebiti znanje.